I naravno, onda krive svoju ženu za to što su je prevarili. Možete misliti koliko je to licemjerno?! Uzet ćemo jedan slučaj za primjer. Muškarac ima ženu koja je posvećena djeci, porodici i ostalim obavezama. Tako najmanje misli na sebe i zapušta se.
On ne želi da je razumije već je čak krivi za takav izgled, umjesto da joj pokloni pažnju ili je izvede negdje da kupi sebi šta joj treba.
Ne, on počinje vezu s mlađom djevojkom jer je iskompleksiran i ostavlja svoju ženu. Razvodom će viđati djecu određene dane.
Tako misli da je uradio dobru stvar i misli biće sretan. Ali tek tada vidi koliko mu njegova žena nedostaje. Ova nova mu svakako neće pomagati puno kada su djeca kod njega.
I tako je on šetao gradom i ugledao svoju sad već bivšu ženu.
Izgledala je potpuno drugačije, lijepo se obukla i sredila. Bila je drugačija, sretnija, daleko ljepšeg izgleda. Sada je imala više vremena za sebe.
Pokajao se zbog toga što je uradio, ali sada je već bilo kasno. Ne treba joj muškarac koji ju je ostavio kada joj je bio najpotrebniji.
Sada će ona početi novi život s muškarcem koji ju zaista zaslužuje, a on neka bude sa svojom novom praznom klinkom za koju misli da će mu liječiti komplekse.
