“Nakon 30 godina braka, ostavio me zbog dvadesetogodišnjakinje. Htio je razvod – pristala sam. Uselio je svoju ljubavnicu u našu kuću.
Znala sam da je gotovo i pristala na razvod – ali imala sam jedan uslov: kuća ostaje meni i djeci.
Sedmicu kasnije, sišla sam dolje po svoju jutarnju kafu i zaledila se. U dnevnoj sobi stajala je gomila kofera. Čula sam onaj iritantni smijeh – smijeh dvadesetogodišnje djevojke. Tada mi je sve postalo jasno. Plan mog muža bio je očit – pokušavali su me izbaciti iz moje vlastite kuće.
Jednog dana je dovela prijatelje i rekla mi da im skuham kafu. Pukla sam. Otišla sam u kuhinju, uzela vodu iz zdjele našeg psa i pomiješala je s deterdžentom za suđe. S osmijehom sam im poslužila svoju malu „poslasticu“. Gledala sam ih kako s oduševljenjem uzimaju šoljice, ne sumnjajući ništa.
Lica su im se izobličila od zbunjenosti i gađenja čim su uzeli prvi gutljaj. Djevojka je frknula: „Šta je ovo?“
Njeni prijatelji su se pogledali, pokušavajući shvatiti šta nije u redu.
„Mora da je aparat za kafu“, rekla sam nevino, praveći se da ne primjećujem njihovu nelagodu. „Možda je pokvaren.“
Djevojka me pogledala, očito ne vjerujući, ali previše posramljena da bi me suočila s istinom. Tišina koja je uslijedila bila je nepodnošljiva. Nakon toga sam joj rekla da ona i njeni prijatelji više nikada ne smiju kročiti u moju kuću. Nisam namjeravala trpjeti više nepoštovanja.
Kasnije te večeri, rekla sam isto i svom mužu. Rekla sam mu: „Ovo je moja kuća. Neću dozvoliti da ona ili bilo ko drugi bude ovdje. Ako ostaješ s njom, to je tvoj izbor, ali ne donosi taj haos u moj dom.“
Nisam namjeravala sjediti skrštenih ruku i pustiti da sve propadne bez borbe. Odmah sam kontaktirala najboljeg advokata u gradu. Nisam dozvolila da moja djeca i ja ostanemo bez krova nad glavom. Advokat je bio odlučan i razumljiv, jasno mi objasnivši šta trebam učiniti da zaštitim svoja prava, svoj dom i budućnost svoje porodice.
(Izvor: Brightside / Novi.ba)
