“Moja kćerka je u razmaku od 4 godine rodila 3 djevojčice.Sve tri visoko rizične trudnoće, svaki put jedva preživjela porod, ali njen muž i njena svekrva su insistirali da rodi muško, da rodi naslijednika… Iako su joj ginekolozi strogo zabranjivali da više ostaje trudna, ona je ipak samo 4 mjeseca nakon zadnjeg poroda ponovo ostala trudna.
Uradila je to kako bi sačuvala brak. Bilo je ili… ili … Od trećeg mjeseca trudnoće je bila “prikovana” za krevet, strogo mirovala. Uz velike muke izdržala je samo do sedmog mjeseca trudnoće, a onda je 4 dana kasnije hitno prebačena u bolnicu.
Porodili su je carskim rezom, a doktori su se 7 sati borili za njen život nakon čega su nam javili da je moja kćerka na žalost izgubila bitku za život, nije izdržala, njeno tijelo nije imalo snage da se izbori, da preživi. Danas je godina dana od te tragedije koja mi je prosto zaustavila život, sve je stalo te noći… da, zaboravila sam napisati, i četvrta beba je djevojčica.
Nekada sebe tješim, mada je grozno i pomisliti tako nešto… da je moja kćerka preživjela ko zna koliko bi se još puta morala poroditi do tog muškoh naslijednika ko zna kroz šta bi sve prošla u životu, tako da možda je i bolje što je… uh… srce mi sa rasipa u komade, vjerujte mi :(… Imala je samo 25 godina.”
