“On moj ujko, ona njegova “cura”.
Mlada, lijepa, zgodna, pametna, sve u jednom. Oči su joj sijale kad je gledala u njega, a glas joj je posebno podrhtavao kad mu ime izgovori.
On direktor (očeve) vodeće bauštelske firme u Njemačkoj, ona kći fizikalnog radnika.
Očekivali smo svadbu njihovu, da bi on na kraju rekao “valjala si za par puta”.
Od tada niko ne zna za nju, čuli smo da je nastavila fakultet. 7 godina kasnije ujko se priprema na konkurs za bauštelu vrijednu 1.4miliona €.
Pogodite ko je bio suparnik, ko je dobio taj konkurs, pogodite ko više nije siromašna kćerka radnika. Pogodite ko se digao sa dna.
Ponosan sam na nju. I mene su zabolile njegove tadašnje riječi, “ti si niko”. To malena.”
(Ispovesti.com)
