Dok nam prenosi dio atmosfere iz svog dvorišta, u kojem dane dijeli sa suprugom i sinovima, čuvena pjevačica otkriva da li je uplašena i s kakvim emocijama ide u susret 60. rođendanu

U trenutku kada sva zvanja i titule gube značaj, kada smo svi postali jednaki pred izazovom zvanim pandemija, Lepa Brena za Kurir Stars otvara kapije svog imanja i govori o danima u izolaciji. Telefonski razgovor prekidaju nam brojne poruke i pozivi koje legendarna pjevačica neprestano dobija. To joj je, kako kaže, lijek za razdvojenost od onih koje neizmjerno voli.

Kako se suočavate sa ovom situacijom?

– Moja generacija je vaspitana po izreci: red, rad i disciplina. Zato mi izolacija ne pada teško. Svjesna sam globalnog problema. Ovo je prilika da upoznamo jedni druge u kriznim trenucima, ali i da uvidimo kako smo vaspitali djecu. Iskušenja su u životu velika i onaj ko ih dobro podnosi zna da svako ima početak, krizne momente, zaplet i katarzu.

Da li je ovo prilika da svi usporimo?

– Posljednjih 20 godina nisam bila posvećena sebi. Ostala sam željna kuće, a kao racionalna osoba, u svemu tražim duhovni mir, ali i to da se svaki član moje porodice osjeća dobro, stabilno i sigurno. Fale mi prijatelji i publika, da ih sve zagrlim i kažem im koliko mi znače. Ali moramo da budemo strpljivi. Ovo je svojevrsno čišćenje nas samih, planete u ekološkom smislu, ali i vrijeme naznaka za neke velike promjene između svjetskih sila.

Sonja Spasić

Jeste li uplašeni za svoje zdravlje i zdravlje bližnjih?

– Naravno. Nekoliko prijatelja nam je oboljelo, pa ni Bobi ni meni nije svejedno. Viktor i Stefan su sa nama, a Filip je sa svojom porodicom. Ipak, kada smo upućeni jedni na druge, situacija je delikatna. Srećom, živimo na velikom prostoru, svako ima svoj kutak, kuva kad hoće ili se bavi sportom.

Svađate li se sada s Bobom češće?

– Nismo navikli da provodimo ovoliko vremena zajedno, ali mudro prelazimo preko onoga što nam zasmeta. Svjesni smo da sada nije trenutak ni za kakve rasprave.

Radite li po kući?

– Mudroj ženi ne može da bude dosadno. Uz roditelje smo sestra, brat i ja naučili da radimo sve: krečimo, farbamo, a uz majku, koja je bila krojačica, i da šijemo. Sada po njenim savjetima uređujem i baštu.

Prvi put novcem ne može da se kupi ništa osim hrane. Osjećate li se nemoćno?

– Nije to nemoć. Odmor mi je to što ne kupujem ništa jer sam zbog posla decenijama bila u frci da nabavljam garderobu i šminku. U takvoj gužvi često sam jela bilo šta samo da ne budem gladna. Punih 40 godina živela sam u ludnici i prija mi mir. Organizam je počeo da mi naplaćuje sve što sam radila pogrešno, pa jedem samo kada sam gladna i izbjegavam meso.

Estradni umjetnici ne mogu da zarađuju. Vi kao da ste predvidjeli krizu u muzici, pa ste se odavno preorijentisali na biznis?

– Nikada nisam vjerovala u to da išta traje vječno. Boba je nakon povrede kičme sve svoje ideje pretvarao u biznis. Sretna sam što imam partnera koji je razvio toliko privatnih poslova da se, zahvaljujući njemu, osjećam spokojno. Hvalim njegovu kreativnost jer je on veoma skroman.

Sonja Spasić

Hoće li sve ovo da vas promijeni lično?

– Ne može. Svoj stav formirala sam kao veoma mlada. Održalo me je to što sam realna, a ovo sada dodatno je učvrstilo takav stav. Dodatno sam shvatila koliko volim ljude bez obzira na mnoge teške trenutke koje sam proživjela. Ne osjećam strah. Kada je teško, uvijek sam veoma trezvena i stabilna.

Kako vidite prilike u svijetu kad se pandemija stiša?

– Zanima me ozdravljenje planete, raduje me što u Veneciji plivaju ribice i delfini, razmišljam šta je sa tim velikim ozonskim rupama, ali i kako će se stabilizovati ekonomija. Nadam se da ćemo se više voljeti i da ćemo živjeti bolje i kvalitetnije.

U ovoj nadasve čudnoj godini vi obilježavate 60. rođendan.

– O rođendanima više ne razmišljam, ali volim da sam tog dana sa ukućanima. Veliku radost u život unio nam je i mali Aleksandar, koji će uskoro da prohoda. Ostvarila sam mnoge svoje snove, pa uživam da gledam kako nam djeca odrastaju. Moja karma je da usrećujem ljude. Koncentrisana sam na to da ovi trenuci prođu, a onda ćemo slaviti i rođendan i život.

Andrej Damjanović

Ne izgledate kao osoba koja za sobom ima šest decenija života?

– Ni ja ne mogu da shvatim da uskoro punim 60 godina, ne osjećam se tako. S druge strane, mediji su agresivni prema ženama. Kozmetiku reklamiraju mlade žene, u modi postoje veličine 36 i 38, na pistama su manekenke od 16 godina. Marginalizovana je žena posle pedesete, što je atak na svaku njenu boru. Ženu treba posmatrati kroz svih 360 stepeni. Ja u svakoj osobi vidim ljepotu. Što sam starija, sve više cijenim mudrost i njegovanost, a naročito inteligenciju, jer inteligentan čovek zaslužuje poštovanje i pažnju. Ovih mojih 60 su mi i lijepe i slatke, ali sada mi se čini i minorne zbog čitave kompleksne situacije.

Plašite li se sada više prolaznosti vremena?

– Ne plašim se ničega. Ponosna sam na sebe, Bobu i djecu, kao i na sve što smo stvorili. Možda se na licima nas u zrelim godinama ne vidi radost, ali svi mi koji smo nešto postigli smo sretni. Stabilan um veliko je bogatstvo. Ako niste u mladosti proživjeli sve što je trebalo, pa vas stigne novac u starosti, onda se dešavaju stvari koje nisu kompatibilne. Velika sreća je što su se i Bobi i meni dešavale prave stvari baš kada je trebalo.

Sada je vašim fanovima više nego potrebno da ste uz njih, što i pokazujete pevajući u pratnji benda preko društvenih mreža?

– Lako je otići u studio, staviti slušalice i pjevati na profesionalnom mikrofonu, gde se sređuje glas, ali pjevanje iz sobe u telefon pripada samo najhrabrijima. Snimićemo ih još, samo da usrećimo publiku. Vjerujem u dobro, samo treba da budemo strpljivi. Čuvajte sebe da biste sačuvali i one oko sebe.

Izvor:Kurir.rs