Ulica u kojoj sa suprugom živi muzička zvijezda, u jednom novosadskom naselju, jedna je od rijetkih u širem centru grada gdje još nisu nikle zgrade.
Tamo i dalje stoji porodična kuća čuvenog kantautora Đorđa Balaševića, gdje provodi većinu svog vremena. U prilog tome koliko je Panonskom mornaru k srcu prirastao taj dieo grada i ulica u kojoj stanuje dokaz je i pjesma “Neki novi klinci” u kojoj je i pominje.
Reporteri “Blic Super TV-a” uvjerili su se na licu mjesta da nisu istiniti Đoletovi stihovi iz pjesme “Namćor” u kojoj kaže: “ne volem ujne, strine, šogore, komšiluk”. Barem onaj dio koji se odnosi na komšiluk zato što je u svojoj ulici vrlo cijenjen.
foto FaH/ Mario STRMOTIÆ/ t
– Uvijek je fin, kulturan, uljudan i nema šanse da se ne javi. Ponekad pomislim da to radi iz čiste kurtoazije po sistemu, kada te neko pozdravi, ti otpozdraviš iz pristojnosti. Međutim, uvjerio sam se da to nije istina kada smo se jednom prilikom sreli u gradu i on se meni prvi javio. Tada sam shvatio da ipak zna ko su mu komšije. A ovde je komšiluk takav da je malo ostalo onih, nazovimo ih starosiedeocima, tako da se ljudi relativno slabo druže, pogotovo kada su komšije u pitanju. Nema onog kafenisanja u komšiluku i sličnih stvari. To je davno iskorenjeno u urbanim sredinama, a prema riječima onih koje sam upoznao a koji dugo poznaju Balaševiće, nikada oni nisu ni bili raspoloženi za takvu vrstu druženja – priča nam sredovečni čovjek koji se pre par godina doselio u, kako je zovu, Đoletovu ulicu.
Goranka koja živi malo dalje od Đoletove kuće kaže da joj je drago što se Panonski mornar izvukao i što se osjeća bolje nakon operacije srca i dodaje da joj je žao što iz njega sem kratkog osmjeha ne može ništa više da izmami.
– Srećem ga jako rijetko. Evo, posljednji put sa unukom koja je izgleda sada krenula u školu pa mi je bio jako smiješan. Ona mu je nešto objašnjavala, a on je samo potvrdno klimao glavom, prateći je u korak i kada smo se susreli samo se osmijehnuo jer je vjerovatno shvatio da se našao u komičnoj situaciji dede koji sluša kako mu unuka nešto drobi. Možda kada bih ja počela da mu se javljam, možda bi se i on javio. Ipak, nekako mi je neprijatno i ne bih voljela da čovijek svašta pomisli jer ja ne živim dugo u njegovoj ulici i nikada se nismo upoznali. Da ga češće srećem, sigurno bih mu se javila, a vjerujem i on meni. Uvijek djeluje dobroćudno, pogotovo kada je u društvu unuka – priča nam Goranka.
Čak i oni neki novi klinci koje je takođe Đole opevao u svojim pjesmama za svog komšiju imaju samo lijepe riječi.
– Mene lično to što pjeva ne interesuje. Znam da tata i mama otkidaju na njegove pjesme i da ne propuste bilo koju priliku da naglase da živimo u ulici kod Đorđa Balaševića. Kako vrijeme prolazi, to sve više uzima maha, pogotovo kada se nađemo u nepoznatom društvu pa mislim da će uskoro insistirati da nam i račune tako adresiraju – priča nam duhoviti novi klinac iz Balaševićevog komšiluka.
Kaže i da se uvijek lijepo jave jedan drugom, ali da ga rijetko sreće jer imaju različit životni ritam te da stvarno ne razumije nečiju opčinjenost poznatim ličnostima.
– Iako je dosta mlađa od njega, mama ga poznaje još iz vremena kada nije bio poznat, pa sa njom i stane nekada i popriča kada se sretnu. Ja se onda šalim sa tatom i pitam ga da li je ljubomoran. Prestao sam da ga zadirkujem kada mi je konačno priznao da jeste, ali samo zato što Đole prozbori koju i sa njim tek kada ga sretne u društvu sa mamom, a ovako mu se samo javi i prođe – priča nam kroz smijeh mlađani Balaševićev komšija koji je želio da ostane anoniman jer se, kako kaže, plaši mame i tate i njihove reakcije na otkrivanje ovakvih detalja.
Izvor: espreso.rs
