“Kada sam imao 19. godina moji su bili u teškoj finansijskoj situaciji, nosio sam dedino odijelo na maturu.
Nosio sam iscjepane pantalone, i glumio da sam u tom nekom fazonu.
Nas 4 u kući je djelilo po pola hljeba, a nekad cijel. Moji drugari su tada išli na more, za koje ja nisam imao novca, pa su njih četvorica skupili pare i platili i meni more, 3 godine sam išao na more sa 20-30 maraka.
I kad god su oni imali, imao sam i ja. Sada imam 30 godina, dosta dobro zarađujem, i kad god dođem iz inostranstva nikad oni ništa ne plaćaju, ni piće ni ručkove, ništa.
I uvijek im kupim nešto kad dolazim u Srbiju. Hvala pravim drugarima, koji su bili tu kad mi je najteže bilo u životu. Ne znam kako da im se odužim”
