Iz maminih priča saznala sam da ima prijateljicu iz mladosti s kojom je doslovno provodila svaki dan, ali se ona udala netom prije rata i iako joj je pisala, mama tada nije bila u mogućnosti odgovoriti joj i tako su izgubile svaki kontakt.
Prema maminim reakcijama mislila sam da joj je krivo zbog činjenice da se nisu čule preko 30 godina i da bi se voljela čuti s njom. Obzirom da mama nema društvene mreže, odlučim se potruditi i pronaći tu gospođu.
Nakon 4 sata traženja, napokon je pronađem. Sva uzbuđena kako će mama biti sretna kad sazna dočekam jutro, kažem joj i predložim da joj se javi.
Mama mi na to kaže da sumnja dal ima smisla da opet pokreće neki kontakt jer je ipak ta gospođa muslimanka i u međuvremenu se dogodio rat. Stidim se.
Izvor: ispovesti.com
