“Imao sam druga koji nikad nije imao novca i to što ima baci na tikete ili cigar. Uvijek sam bio njegov bankomat, nikad nisam to prebacio, prosto sam na njega gledao kao na brata (jer moj ne provodi baš puno vrijeme sa mnom, uvijek ima mnogo posla u očevoj firmi).
Išao je sa mnom svugdje, uvijek sam ja to finansirao bez pogovora, x puta mu pozajmio lovu koju će da vrati al nikad nije. Bukvalno ga oblačio. Mislio sam da je to sve okej jer sam ga volio, da bi on prvom prilikom kad je stigao meni zabio nož u leđa i spavao sa sada već mojom bivšom curom.
Ona se pravda da su to večer bili pijani i da se desilo (uhvatio sam ih kod nje ujutru u stanu), a on se i ne pravda nego kaže da smo mi kvit za sva poniženja koja je od mene trpio jer je sirotinja sa željom da uspije…
Nije mi zbog djevojke (možda jeste možda nije bila pijana i pogrešila, za mene je svakako mrtva, njene suze ja više ne brojim), više me je on povrijedio, njega sam duže imao i volio, al aj ti ugodi sutra ljudima i voli opet nekog.”
Izvor:Ispovesti.com
