Imam malog anđela, razveo sam se jer nisam mogao gledati kako bivša supruga ne mari za naše dijete, od samog rodenja se jedini brinem za dijete, a nakon razvoda ni moji roditelji više ne razgovaraju sa mnom i ne pitaju uopće za dijete, ne vidaju ga i ne žele imati posla s njim.
Srce mi se slama kad me dijete pita za baku i dedu. Borim se na sve načine za to dijete i osjećam se ponekad samim, teško je, ali taj osmijeh tog malog andela vrijedi sve na ovom svijetu. Toliko su me razočarali da ne želim ni pokušati izgraditi stvar, nekad mislim da sam grozna osoba zbog toga, ali dijete i ja smo najsretniji kad smo sami i provodimo vrijeme zajedno, osmijeh ne skida sa lica….
(Ispovesti.com)
