Jugoslovenska himna ‘Hej, Sloveni’ nekadašnje SFRJ je u stvari pjesma ‘uvezena’ sa Zapada!
Dvije zanimljivosti su vezane za nacionalnu pjemu SFRJ.
Prvo to je nacionalna i rodoljubiva pjesma iz Slovačke. Njen autor je slovački sveštenik, pjesnik i istoričar Samo Tomašik i napisao ju je dok je bio u posjeti Pragu 1834. On je bio ozlojeđen zbog toga što se njemački jezik češće čuo na ulicama Praga od češkog.
Tomašik je zapisao u svoj dnevnik:
“U matici Pragu, biseru zapadnoslovenskog svijeta, koji će biti izgubljen u Njemačkom moru, šta čeka moja draga domovina, Slovačka, koja gleda u Prag kao duhovnog odgojitelja? Uznemiren tom mišlju, sjetio sam se stare poljske pjesme Jeszcze Polska nie zginęła, póki my żyjemy (Poljska nije nestala dok god mi živimo). Ta poznata melodija je izazvala da moje srce izbaci ‘Hej, Slováci, ešte naša slovenská reč žije’ (Hej, Slovaci, naš slovački jezik još živi) … Otrčao sam u svoju sobu, zapalio svijeću i napisao tri verzije u moj dnevnik. Pjesma je završena u trenutku.”
Vremenom je pjesma postala poznata i popluarna pa je riječ Slovaci prerasla u Sloveni odnosno bila je posvećena svim Slovenima koji su tada bili pod kulturnim uticajem Beča. Od tada je postala i svojevrsna panslavenska himna.
Dugo vremena ova pjesma je bila nezvanična himna Slovačke, a za vrijeme Drugog svjetskog rata je čak proglašena i zvaničnom.
Druga zanimljivost vezana za jugoslovensku himnu ‘Hej, Sloveni’ je da ona skoro 35 godina nije bila zvanična himna SFRJ iako je bila u upotrebi. To je jedan zanimljiv istorijski i državni paradoks koji se rijetko spominje. Ovo je zvanično postala himna SFRJ tek 1977. godine mada se pjevala i tokom NOR-a i poslije njega. Pjesma je pjevana i na Prvom i Drugom zasjedanju AVNOJ-a i postepeno je postajala smatrana za nacionalnu himnu nove Jugoslavije.
Nekadašnjim vlastima je trebalo više od tri decenije da odustanu sa pokušajima uvođenja druge himne, sa drugim tekstom jer ni jedna nije uspjevala da postane popularna kao ‘Hej, Sloveni’.
Konačno se pomirilo sa činjenicom da ova pjesma nije originalno djelo već je uvezena sa Zapada, iz Slovačke kao rodoljubiva pjesma.
Hej, Sloveni
Hej Slaveni, jošte živi
Riječ naših djedova
Dok za narod srce bije
Njihovih sinova
Živi, živi duh slavenski
Živjet ćeš vjekov’ma
Zalud prijeti ponor pakla
Zalud vatra groma
Nek se sada i nad nama
Burom sve raznese
Stijena puca, dub se lama
Zemlja nek se trese
Mi stojimo postojano
Kano klisurine
Proklet bio izdajica
Svoje domovine!
(nostalgicno.novi.ba)
