Rodžer Federer je ignorisao 20-godišnjeg Novaka Đokovića, nije htio jednu lijepu reč da kaže o njemu i stvorio je “zvijer” koja želi da ga sruši. Danas, kada neki novi 20-godišnjaci pokušavaju da sruše Novaka, on se totalno drugačije ponaša prema njima.
Pravo lice se ne vidi u pobjedi, nego u porazu, uvek bilo i biće. Takvu lekciju je na svojoj koži još kao “klinac” morao da nauči i Novak Đoković, koji je sve do 12. avgusta 2007. godine za Rodžera Federera bio niko i ništa. “Neko tamo dijete iz Srbije”, koje se bez ikakve potrebe upliće u njegovo rivalstvo sa Rafaelom Nadalom, sve do tog dana u Montrealu nije ozbiljno interesovalo najboljeg igrača svijeta. Dobio ga je u prva četiri meča – uz samo dva izgubljena seta – međutim, to dijete iz Srbije nije odustajalo i tražilo je način kako da to promijeni…
Tog toplog avgustovskog dana u Montrealu, apsolutno sve se promijenilo. Novak je pobijedio u finalu Rodžers kupa (7:6, 2:6, 7:6), a Federer je odbijao da prihvati da je to moguće, arogantno gledajući u pravcu Srbina. Nije želio da mu čestita, nije želio da mu prizna da je bolji, nije želio ništa da uradi kako bi se Đoković u tom trenutku bolje osjećao. To je bila kobna greška koja je stvorila “zvijer”, a Đokovića danas naučila kako da bude bolji čovjek i da svakog mladog tenisera gleda prvo kao prijatelja.
Od šest poraza u 2023. godini, tri su došla protiv tenisera koje je Novak Đoković po osvajanju završnog mastersa u Torinu bez ikakve dileme nazvao “novom velikom trojkom”. To su bili Holger Rune, Karlos Alkaraz i Janik Siner, kojima je iz srca čestitao na tim pobjedama, odajući im poštovanje tako što ih je svrstao u red svojih rivala. Federer to nije mogao da kaže.
I ne samo da Đoković pokazuje poštovanje prema njima – pobijedio ili izgubio – nego se čak trudi da gradi prijateljstvo. Zato je Novakov štab odmah prišao da čestita Sinerovom nakon poraza u Torinu, zato je Đoković imao “sparing mečeve” sa Alkarazom, zato je još kao dijete trenirao sa Runeom i bodrio ga da bude još bolji. Na neki način, radio je sve suprotno od Federera, možda i uz nadu da na taj način “neće stvoriti novu zvijer”, ali prije svega iz pristojnosti.
Kada je Đoković “pokvario” Federerov 26. rođendan u Montrealu, stao je pored njega i pričao kako je “vjerovatno najbolji teniser u historiji” (tada je imao 12 grend slemova, a rekord je držao Pit Sampras sa 14), a navodno pristojni Švajcarac se nije ni osmjehnuo. Još više kao da ga je zaboljela Novakova rečenica da “ne može sve da osvoji” i da “pusti nekada mlade da pobijede”, ali umjesto da je uzvratio komplimentima o tome kakva je budućnost pred Đokovićem, poneo se kao “uvređena mlada”. Nije želio da ga takav trenutak uopšte osokoli… I grdno se prevario. Evo nekih od odgovora sa konferencije za medije te 2007. u Montrealu:
N: Igrao si protiv njega ranije. Šta misliš koliko je napredovao?
F: Igrao sam četiri puta prije toga sa njim i nijednom nisam izgubio.
N: Ako gledamo širu sliku i tvoje ciljeve za ovu godinu, koliko je značajan ovakav poraz? Da li je uopšte značajan?
F: Ovo je beznačajno ha-ha.
N: Kako cijenite njegov stil igre, možda je malo sličniji vašem nego Rafinom?
F: Ne, ne previše. Mislim, igra kao većina drugih igrača. Znate, stabilan je sa osnovne linije i ima dobar servis. Ali, kao sam on, nema ništa specijalno u njegovoj igri. Uvek igra predvidljivo, što je dobra stvar. Imali smo neke dobre poene, dobro se kretao, dobro ‘pomjerao’ lopticu. Zapravo uživam da igram protiv njega.
Iz ovih odgovora jasno se vidi koliko je Novak Đoković “išao na živce” Rodžeru Federeru samo zbog toga što je odjednom uspio da se umiješa u rivalstvo njega i Rafaela Nadala, koje je “Najki” maksimalno uspio da eksploatiše kako finansijski tako i za samu popularnost tenisa, pa nije prepoznao da mu se Srbin zaista divi. Čak ni kada je privlačio pažnju bezopasnim imitiranjem drugih tenisera, nije uopšte “registrovao tog klinca” iz Srbije. Problem je bio u tome što je postajao sve bolji…
Kada je samo nekoliko nedjelja kasnije pobijedio Novaka u finalu US Opena, rekao je da je ta Kanada bila “samo loš dan”, dok je čak u više navrata napao i srpsko tenisera zbog “ludog ponašanja”. Istakao je da se sam nije ponašao kada mu je bilo samo 20 godina, i da to nije primjereno, ali mu je ponestajalo materijala za “dijeljenje lekcija” već u januaru 2008. godine. Tada ga je Novak Đoković razbio u polufinalu Australijan opena (3:0) i poslije tog meča Federer je poručio “baš briga za finale i da ga neće gledati”, dodavši da ne vidi napredak u njegovoj igri (!?). Što je sumanuto!
N: Možeš li da izmjeriš koliko je napredovao? Da li je toliko napredovao?
F: Ne, igra prilično isto u posljednjih devet meseci ili godinu dana. Ima dobar početak godine. Ovde se sve svodi na par poena. To sam vam rekao prije, to se desilo i danas.
N: Imali ste brejk prednosti u prvom setu. To je bio trenutak kada je trebalo…(Federer prekida novinara, prim. aut.)
F: Svi znamo da bi sve bilo drugačije da sam bolje servirao danas. Naravno, i dalje je mogao da me pobijedi, ali okolnosti bi bile skroz drugačije. Ne bi igrao tako opušteno u drugom setu. Obično ne igra tako. To je bilo nesrećna okolnost za mene. Znate, dva puta platite za istu stvar, ne samo da izgubite prvi, nego i drugi set. Propustio sam previše prilika i u trećem setu. Ali, kao što sam rekao, imao je dobre udarce, dobre servise i spasao se.
Da je ovako o svojoj igri pričao Novak Đoković danas, nemamo sumnje da bi mediji osuli “drvlje i kamenje” po njemu zbog toga što ne poštuje mlade tenisere, ali je zapravo skroz suprotno. S velikim uvažavanjem Nole gleda na nove naraštaje, stavlja ih u istu ravan sa velikim rivalstvima koja je imao prije nego što su se oni pojavili, a to možda na neki način doprinosi i da oni nemaju “oštrinu” kakvu je Federer izazvao u njemu.
Vjerovatno nije daleko ni dan kada će neko od “sponzora i prijatelja” savjetovati Alkaraza, Sinera i Runea savjetovati da se udalje od Đokovića i da “slobodno udare” po njemu, a da će u tome imati svesrdnu pomoć medija. Kako drugačije nazvati obraćanje Federera iz 2009. godine kada je Noletu stavio “metu na čelo” i dopustio da ga godinama razvlače…
“Đoković nije teniser koji se već nije predavao, tako da je to razočaranje. Ja sam to uradio samo jednom u karijeri, Endi je totalno završio da dobije taj meč. Dođe mi da kažem da ako nisi dovoljno fit da igraš, nemoj da igraš. Da je Novak vodio vodio 2:0 u setovima, ne vjerujem da bi predao dok je gubio 4:0 u posljednjem setu (gubio je 2:1, prim, aut.). Zahvaljujući Endiju, na kraju je odustao, natjerao ga je da igra do svojih krajnjih mogućnosti. Skidam mu kapu”, kazao je Rodžer Federer poslije odluke Novaka Đokovića da preda četvrtfinale Australijan opena Endiju Rodiku zbog grčeva i problema u mišićima.
Valjda su djeca na tome naučila lekciju, pošto po onome što sada vidimo – možda je bolje da budu prijatelji Novaka Đokovića nego da ga natjeraju da otkrije novu zvijer u sebi. U tom slučaju igraće još deset godina.
