Zbog viška slobodnog vremena, odlučio sam se da potražim sebi djevojku preko interneta. Nije trebalo dugo da upoznam jednu djevojku.
Bili smo isto godište što je bilo odlično jer se se nekako preko toga i povezali. Dopisivali smo se sigurno 6 mjeseci, muvali smo se, pričali do 3 ujutru. Međutim ono što mi nikako nije bilo jasno jeste što uvijek kada bi ja inicirao da se vidimo, ona bi nešto izmislila kako mora da obavi.
I tako jednog dana je sretnen u centru grada. Ja polako prilazim, širim ruke kao da hoću da je zagrlim, a onda se tada odmaknu od mene i poče me gledat kao da sam duh. Rekao sam joj “Hana, pa ja sam”. Tada me pogleda iz samog prijekora reče: “Kakva Hana, jesi li ti normalan, ja sam Ivona. Tad asu se počele smijati njene durgarice sa kojima je bila. Tada sam izvadio mobitelu počeo joj pokazivati dobisivanj s njom. Ta cura je poreblijedila, kaže to moje fotohrafije, ali nažalost to nisam ja, i zatim mi na svom telefonu pokaza njen pravi profil.
Kad sam došao kući nagovorio sam se tom lažnom profilu, i totalno ga blokirao. Trenutno se osjećam toliko loše. Ne mogu da vjerujem da postoji toliko okrutni ljudi. Zašto bi neko uložio toliko sati i dana pričajući sa nekim samo kako bi mu kasnije napakostio.
Još se čak ni ne znamo, nego je sve slučajno ispalo. Zaista ću imati traume od ovog, neću moći više da vjerujem ženama u globalu jer je ovo prevršilo svaku mjeru.
