Deset godina smo pokušavali da dobijemo bebu, svaku večer stavljala sam mlaku oblogu na intimno područje mog muža
Muž je vodio zdravu ishranu, bavio se sportom da bi imao sposobno tijelo, ali opet ništa.
Na kraju smo se odlučili da posvojimo jednu djevojčicu. Nakon par godina “borbe” uspjeli smo, bilo je sve idilično nepune dvije godina nakon toga, a tada smo saznali da naša osvojena kćerka ima urođenu i tešku bolest srca.
Bilo je potrebno jako mnogo novca da se da za operaciju i opet doktori nisu davali 100% sigurnosti da će doživjeti 18 godina.
Zbog toga smo ja i moj muž odlučili da tu djevojčicu iako smo je zavoljeli kao svoju, vratimo u sirotište. Evo već 4 godine nakon toga ponovo pokušavamo da osvojimo neku drugu djevojčicu, ali bezuspješno.
U međuvremenu je naša djevojčica na žalost prije 4 mjeseca preminula. Iako je bila na “teretu” države nisu skupljena potrebna sredstva za operaciju u Francuskoj :(…
Možda da je nismo vraćali i da smo uložili ovu našu ušteđevinu, MOŽDA bi i ona bila živa a i mi sretni sa njom…
