“Biti human da li se isplati!? Radim u odjelu bijele tehnike jednog velikog tržnog centra i prije mjesec dana došao je neki meni nepoznat starac od preko 70 godina, penzioner i tražio da kupi električnu peć, ali na rate.
Nekih 200 eura cijena, želio je na 6 rata da plati.
Pokušao sam mu objasniti da ne može dobiti na rate, ali bio je uporan i tvrdoglav. Rekao je da mu se stara pokvarila prije godinu dana, i da sada u stanu bez obzira na ove vrućine lože vatru da prirpemaju hranu.
Nisam znao šta da radim, rastužio me svojom pričom i odlučio sam da mu kupim peć na svoju šoping karticu, a njemu sam rekao da mi svaki mjesec lično donosi po nekih 35 eura.
Nisam imao pojma ni ko je, ni šta je, ni odakle je… Prošlo je više od mjesec dana od tada i već sam se bio oprostio od mog novca jer starac nije dolazio, ali juče se pojavio i to u pratnji mlađe gospođe.
Predstavila se kao kćerka tog starca, zahvalila mi se što sam izašao u susret njenom tati i odma mi isplatila sve rate i ostavila 50 eura na kafu.
Živi u Švedskoj i prilično je bogata… Na trenutke sam mislio da se humanost ne isplati, mislio sam da sam izgubio 200 eura, ali izgleda da se humanost i dobrota ipak isplate, bar u mom slučaju.”
