PROŠLO JE 29 GODINA OD SMRTI TOME ZDRAVKOVIĆA, A NA SAHRANI SE POJAVILA OVA DJEVOJKA: Na grobu ostavila OVO, SVI BRUJALI O NJOJ

Nedavno se navršilo 29 godina od smrti legendarnog pjevača narodne muzike Tome Zdravkovića, koji je važio za velikog boema.

Mnoge anegdote iz Tominog života se i dan danas prepričavaju, a jednu od njih ispričao je i harmonikaš Zlatko Krstić.

“Negdje osamdesetih godina svirao sam sa svojim orkestrom “Zlajini drugari” svadbu jednom Dorćolcu u “Velikoj Skadarliji” kod Srbe. Mladoženjina želja je bila da mu peva Toma Zdravković. “Kralj” je po običaju bio na visini očekivanja. Glasom i čuvenim šarmom fascinirao je sve, pa je uz obode bašte bilo više slušalaca, nego na svadbi”, priča on.

Tomi nikada nije novac bio prioritet, što je uvijek i pokazivao svojim gestovima.

“Kada je svadba završena, Toma i ja smo krenuli uz kaldrmu lagano, jer sam ja nosio kofer sa harmonikom. Negdje kod kafane “Tri šešira” iznenadi nas pravi proljetnji pljusak. Sklonili smo se u baštu dok kiša ne mine. Tu ispod strehe je stajala mala cigančica s’ velikom korpom punom ruža.Toma je znao i upita je: “Je li Zorice, kako si noćas prošla?”

“Loše je bilo, mnogo loše Tomo. Ali, veče mi je i pored lošeg pazara, bilo prelijepo. Slušala sam te kako si pjevao i zadovoljna sam”, rekla je ona.

Krstić je ispričao da je Toma bio toliko velikodušan da je sav novac koji je imao tada u džepu dao upravo njoj, i to bez riječi.

“Toma je iz džepa izvadio novac i bez riječi ga proslijedio u njenu kecelju. Zorica mu je uzvratila jednom lijepom ružom. Pravo iznenađenje je tek sledilo. Kad smo nakon što je kiša prestala izašli iz Skadarlije, a pošto smo se rastajali jer smo išli u dva različita pravca, Toma mi reče: “E, majstore, daj mi 100 kinti za taksi.”

“Tek tada sam shvatio da je maloj Zorici dao čitav honorar od 700 maraka! On se nije dao iznenaditi. Pogledao me i rekao: Njoj su pare potrebnije, a i ova ruža, vjeruj mi, više vrijedi od bilo kojih para”, ispričao je Zlatko svojevremeno i dodao da nije bio u Srbiji kada je Zdravković preminuo.

“Kad se Toma preselio na neko ljepše mjesto, svirao sam negdje u Švajcarskoj. Žao mi je, nisam mogao da budem na posljednjem ispraćaju najvećem boemu koji je šetao ovim prostorima”, kaže on i otkriva detalj sa sahrane zbog kojeg su se mnogi naježili.

Moj gitarista mi je kasnije pričao. Na sahrani je dominirao jedan veliki vijenac od prirodnih ruža na kojem je pisalo:

“Tomo, moje djetinjstvo te žali”, a donijela ga je, tada već djevojka, lijepa romkinja Zorica.