Prije tri godine, 2. septembra u popodnevnim satima regionom je odjeknula vijest da je posle duge i teške bitke preminula Azra Kolaković, poznatija kao Dona Ares.
Osim po svojoj muzici i drugim talentima, bila je poznata i kao simbol u borbi protiv opake bolesti. Iz dana u dan je pune tri godine gotovo svakodnevno pisala na društvenim mrežama o teškim, ali i lijepim trenucima tokom liječenja raka. Ništa nije skrivala od ljudi koji su je voljeli, a bilo ih je na stotine hiljada. Prestala je da se oglašava tek nekoliko dana pred smrt, kad je već bila u komi. Od tada o Doni su pričali njeni prijatelji, kolege i drugi ljudi koji je vole, osim njene porodice koja u dubokom bolu žali za njom. Ipak, pjevačicina majka Ajka Kolaković pristala je nakon tri godine da za Kurir podijeli svoje emocije i evocira uspomenu na Donu.
Kako se osjećate, možete li da potvrdite riječi da vrijeme ne može da izliječi bol?
– Ovo su dani kad se vraćaju sjećanja i kad postaješ uvijek svjestan nekih stvari, kad si “normalan”, a sve u tebi vrišti. Dani tišine u duši, kad si svoj a nisi svoj. Mislim da svi roditelji koji su ovo doživjeli žive kao dvostruke ličnosti, u dijelu sebe čuvaš tu bol, a drugi dio normalno funkcioniše zbog naših najmilijih. A i Dona mi je ostavila u amanet da moram da budem jaka kao što je ona bila u svojoj borbi. Ona je oko godinu i po dana svoje bolesti provela u Danskoj i posle trećeg recidiva i liječenja vratila se sama kući. Zajedno smo provele njenih šest posljednjih mjeseci, dan i noć, i neke stvari su isplivale koje se nisu smele desiti. Rekla mi je “mama, napisaću novu knjigu, a knjiga “Soba za nikoga” je laž po pitanju nekih ličnosti”.
Uspjevate li da ispunite Doninu posljednju želju da ostanete jaki i da ne plačete pred drugima?
– Uspjevam, pred drugima sam jaka žena, a svoju tugu čuvam za sebe i imam dane za plakanje, iako dio mene uvijek plače i tako će biti dok živim.
A kad ste sami, kakve vam misli i sjećanja naviru kada je Dona u pitanju?
– Nastojim da se sjećam lijepih stvari i nje. Kad uđe negdje u prostor puna je kuća, njen osmijeh, ljubav prema drugima, njena ljubav prema muzici. Mada se mijenjaju emocije, nekad neku nagradu pogledam ili njene stvari, pa mi je sve previše bolno! Ali nastojim da vidim nju sretnu makar u mojim mislima sa najljepšim osmijehom za sve ljude svijeta!
Dona je bila simbol borbe protiv kancera i mnogim oboljelima je pružala snagu i vjetar u leđa. Jeste li se slagali s tim da svoju tešku borbu dijeli sa javnošću?
– Moja ćerka je bila punoljetna osoba i poštovala sam njen izbor. Kad se to desilo rekla je “a zašto svi šapuću kad se spomene bolest, ja ne želim da bude tako. Želim, iako sam bolesna, da pomognem i sebi i drugima da se bore, da rade na sebi makar im rekli da imaju jedan dan života i da bolest nije izbor i da se može svima desiti. Nema nedodirljivih i idemo u borbu protiv ovog zla, svojim radom, ponašanjem”.
Da li vam se javlja neko od njenih kolega sa muzičke scene? Hoće li biti organizovan koncert u njenu čast?
– Mnoge poznate ličnosti se sjećaju, prijatelji, fanovi koji šalju slike, video snimke dječice koja i dalje pjevaju njene pjesme i slično. Od poznatih bih naročito spomenula Halida Bešlića pošto su imali velik hit “Sviraj nešto narodno” i fanovi mi šalju svaki put kad on pjeva tu pjesmu na koncertima i na taj način izrazi sjećanje i respekt prema njoj. A trebalo je da budu neki koncerti sa njenim pjesmama, ali zbog ove situacije čekaju se neka bolja vremena.
Donin najveći hit je pjesma “To mi nije trebalo”. Da li je ona napravila neki pogrešan potez u životu o kojem vam je pričala posljednjih dana?
– Zadnjih šest mjeseci bila je uglavnom u kući i ispričane su sve priče, a meni je drago da je otvorila dušu i otišla čista srca i duše i shvatila ko joj je najveći prijatelj. Poručujem svoj deci: Najveći prijatelji su vam roditelji, a naročito majka, makar i mislili nekada da nisu u pravu.
Kako biste opisali vašu kćerku u nekoliko riječi, po čemu biste voljeli da je pamte ljudi koji su je voljeli kao umetnika?
– Muzika i samo muzika! Živjela je za nju. Njena srčanost i borba za druge, iako i sama bolesna, njen razorni osmijeh… Imala je ljubavi za cijeli svijet, a ona je jednostavno bila unikat i jedinstvena pojava, bar kao žena umjetnik. Bila je pjevač, autor svojih pjesama i pisala je za druge! Jos hiljadu nekih talenata imala je ,sve što takne pozlatila bi.
U znak zahvalnosti
Donin plakat na opštinskoj zgradi
Na trgu u Bihaću na zgradi opštinske uprave nedavno je postavljen veliki plakat na kojem je lik Done Ares, u znak zahvalnosti za sve što je ona uradila za svoj rodni grad. Ajka kaže da je veoma dirnuta zbog tog gesta.
– Nadam se da će jednog dana to postati trg Donna Ares jer je tu živela i održala mnoge koncerte, kako komercijalne, tako i puno humanitarnih – rekla je ona.
