Baba i deda mrze moju mamu od kako se udala za njihovog sina. Međutim iz nekog razloga mrze i mene, valjda jer sam njena ćerka, drugi razlog ne postoji.
Deda je cijeli život radio u Njemačkoj, sada je u penziji i imaju preko 2000 eura svaki mjesec i nikada nam on i baba nisu dali ni pola eura.
Moj tata, njihov sin jedinac je prisiljen da sakuplja smeće… aluminij, željezo, plastiku, a sve jer ne želi da se razvede od moje mame i ostavi nas. Oni imaju milione i dopuštaju da se tata blamira po gradu. Za vikend je mama imala zdravstvenih problema i tata ju je odveo na hitnu da primi infuziju i neke lijekove protiv bolova. Obzirom da nemamo zdravstveno osiguranje morali su platiti 50 eura. Za moje roditelje to je mnogo novca i tata je bio prisiljen da ode babi i dedi da ih pita da mu posude.
Bila sam i ja sa tatom i nisam mogla vjerovati svojim očima šta sam vidjela. Baba je donijela 500 eura i pružila tati, a kada je tata pružio ruku da uzme tih 500 eura baba ih je pocjepala na sitne dielove. Tada je izvadila iz džepa još 500 eura te je i njih pocepala.
Ja i tata smo bili skamenjeni od šoka, prosto nismo mogli da vjerujemo. Tada je baba rekla da za liječenje moje mame ne da ni pola eura i da bi najsretnija bila kada bi čula da je “kujurina” um.. u najvećim mogućim bolovima, te nas istjerala iz kuće.
Nakon toga sam tati predložila da prodamo moj mobitel, jer nije bilo drugog načina da sakupimo novac za mamine lekove i infuziju. Hvala Bogu nekako smo uspjeli sakupiti novac i mamu je kroz samo par sati bol popustio i sad je mnogo bolje.
Sjedim u sobi, razmišljam i ne mogu da svatim, nemogu da verujem koliko zla moja baba nosi u sebi… monstrum od žene, verujte da me stid što mi je takva žena baba, što sam na neki način njen potomak, što imamo istu krv.
