Jako sam ljubomorna na svoju drugaricu. Družimo se od osnovne škole, oduvijek sam primjećivala da nismo na istom “nivou” iako sam bila tada dijete.
Stalno je imala nove patike, novu robu , najbolje flomastere i bojice. Kasnije kada smo počele da se interesujemo za dječake počela sam da primjećujem koliko je ona ljepša od mene i kako svi žele sa njom da se druže.
Kasnije u srednjoj me tek totalno zasjenila, ali ajde što je prelijepa i što njeni imaju novca već je bila i odličan đak, kasnije na fakultetu sve desetke, završila u roku dok sam ja obnavljala godine. Trenira, zgodna je, ima prelijepog dečka. Nikada meni niko ne prilazi kada sam sa njom već svi nju gledaju i prilaze iako ona nije zainteresovana.
Ona svugdje ide i putuje svaki drugi mjesec, pa ide u Italiju pa malo u Francusku, pa onda u Njemačku pa do Norveške, Irske, Rusije itd.
Počinjem da je mrzim i izbjegavam iako mi ništa nikada nije uradila i bila mi je dobra drugarica. Pored nje se osjećam loše
