“Radim kao medicinska sestra. Svaki dan radim sa raznim ljudima, teškim pacijentima.

Vidim lijepih stvari, vidim i ružnih. U našoj bolnici ničega nema. Lijekove kupuju pacijenti, jer naša apoteka “nema”. Posteljina je stara i pocjepana, nekad je uopšte ni nema.

Hrana je zaista grozna i razumijem naše pacijente što su ogorčeni na bolnicu. Ljubazna sam i prijatna sa pacijentima. Većina ljudi jedva dočeka priliku da svoje najbliže ostavi u bolnicu da umru, ne želeći da vode računa o njima.

KĆERKA ŽELI DA SE VRATI KUĆI, A UDALA SE PRIJE DVA DANA: Kad mi je uslikala sta joj je svekrva ostvarila na krevet u sobi, POZLILO MI, VRAĆAM JE KUĆI MOMENTALNO!

Nas kao medicinske sestre niko ne poštuje, već jedva čekaju da viču na nas, da nam prijete tužbama, da nas vrijeđaju. Mnogo sam razočarana u ljude, koji ne shvataju da mi radimo 90% posla oko njihovih mama, tata, baka, deka.”