Moja se majka vraćala sa posla kasno naveče u automobilu sa svojom kolegicom. Tada ih je udario automobil.
Preko 2 promila u krvi, 120 km/h u naseljenom području. Njena sreća pa nije bila sama u kolima, jer je vozač koji ih je udario pobjegao sa mjesta nesreće, jer da je bila sama, sigurno bi umrla pored ceste, sama i bez igdje ikoga. Taj je čovjek nedavno udario još jednog čovjeka i ponovo je pobjegao sa mjesta nesreće. Nemate pojma koliko nam je to promijenilo život.
Moja sestra i ja smo imali 10 i 11 godina, a bile smo primorane da mijenjamo pelene našoj mami, a tada smo još uvijek učile pisati i jesti, jer je naša mama ostala invalid. Nemate pojma kako je gledati majku a ona ne zna ko ste vi. Dok je mama bila u komi, naš je otac varao majku svo vrijeme i to bez ikakve trunke kajanja.
Nakon što se majka probudila iz kome, on se razveo od nje i otišao da živi sa ljubavnicom. Naš se život promijenio preko noći. Prije nekoliko dana sam čula da je onaj čovjek koji je udario moju majku i pobjegao sa lica nesreće, preminuo.
Lagala bih vas kada bi rekla da mi u jednu ruku nije laknuli, ali opet sa druge strane mi je žao. Naprosto je previše života upropašteno. Ne znam samo kako je nako mogao tako nešto da uradi i da samo pobjegne sa mjesta. Nadam se samo da se ovakve nesreće više neće nikom dogoditi, jer je ovo zaista jako težak život i pun bola.
Izvor: magazindan.info
