Dešava mi se često da mi se udvaraju zauzeti muškarci. Svaki put odbijem na kulturan način, ali u zadnje vrijeme ludim.
Tipa jedan me lagao da nema curu i ja otkrijem da ima, kažem mu da sam saznala, a on meni priča kako to nema veze, da ne osjećam grižnju savjesti, svašta nešto.
Rekla sam mu da djeluje kao pametan momak, da mu je cura vjerovatno dobra,kako je rijetkost naći pravu osobu danas i da je čuva, tj da se ne glupira okolo i da se naša konverzacija završava tu. On na sve to kaže “ipak bih volio ja tebe da upoznam bolje”. Ja sam zaista srećom otkrila da je zauzet i sklonila se, ali koliko je spreman čovjek daleko da ide?
Ako neko nije u potpunosti zadovoljan u vezi, zašto povređuje tu osobu varajući je? Nije svaka veza savršena ali ne rješava se ništa varanjem i laganjem. Pored svega sto vidim, “savršenih insta veza/brakova” dok uživo kao zečevi, zaista me strah da neću naći nekog normalnog.
BONUS ISPOVIJEST:
Bila sam u 9-om mjesecu trudnoće kada me muž ostavio i otišao sa nekom mlađom da živi u drugi grad.
Ostavio je mene, dvije kćerke i treću koja se trebala roditi svakog trenutka. Nadala sam se da će se vratiti, ali nikada nije ni nazvao.
Ostala sam samohrana majka 3 kćerke, a kako bih im obezbijedila što bolje uslove, odjeću, hranu, knjige znala sam raditi i po 16 sati dnevno. Žuljevi na rukama i nogama nisu stizali ni zarasti, a već bi se novi pojavili. Godine su prolazile, patnja bila sve veća, sve dok jednog dana slučajno nisam naišla na muškarca kojeg je žena koju je volio kao Boga ostavila jer nije mogao imati djece. Kako se kaže, sterilan je.
Upoznali smo se, ne mogu reći zavoljeli, jer prekasno je da se istinski voli, ali se poštujemo i lijepo nam je zajedno.
Najvažnije prihvatio je moje kćerke, a još
važnije i one su njega. Konačno nakon 5 dugih godina mirno zaspim, ne razmišljajući za budućnost i mene, a i mojh kćerkica.
