Kako saznajemo kroz pjesmu, koju je ovaj mladi talenat napisao, on je uz Đoletove pjesme odrastao, kao mlad nije ih baš najbolje mogao razumjeti, ali s vremena polako mu je svaka pjesma davala lekciju koju život donosi.
Tekst:
U početku mi je bilo čudno da ga tako zovem, a kasnije mi je postalo nemoguće da ga zovem drugačije.
Još sam bio tada malen deran ja
Ploča na njoj on i Arsen, znalca dva
Poput starog hijeroglifa
svaka riječ mu ima šlifa
Za mnoge je živa legenda
Niz leđa me trnci prođu kad je čujem ja
Devojku sa čardaš nogama
Zalijevala našu mladost,
srcu mome bila radost
Zar je tako lepa dođoška
Uz njegove konje vrane
ne trebamo birat strane
U svima prosta duša slovenska
Biti pa i ostat simbol jedne nacije
Vrijediš kada s tobom stare generacije
Došli neki novi klinci, za prave su to tuđinci
Samo blijede imitacije
Suza tad niz obraz krene kad se sjetim nje
Ne lomite mu samo bagrenje
Drago mi je zbog mog starog
Jer cijeli život slušam pravog
Ko vinu mu prija starenje
Svirajte mi jesen stiže
dunjo moja sve si bliže
Neko to od gore vidi sve
Zlobnici za njega kažu da on ne pjeva
Blamaži se tad izlažu kod riđeg tetreba
Kristofore crni sine nisi ti za te dubine
Nije baš za svakog Legenda
Neverniče crni sine nisi ti za te dubine
Nije baš za svakog Legenda
