“Moj sin jedinac ima 15 godina i sav je feminiziran, njegovi pokreti, njegov način razmišljanja, način pričanja, način oblačenja sve je nakako ženskasto.
Kada ga gledam sa strane kao da je djevojčica zarobljena u tijelu dječaka… Muž je totalno razočaran i svakim danom sve se više udaljava od našeg sina. Čak mi je par puta nasamo rekao da mrzi rođenog sina zbog toga kako izgleda i kako se ponaša…
Ja sam u svemu tražila nešto pozitivno, ali… već par puta sam u gradu čula da se priča kako je moj sin gay i ostale možete zamisliti kakve komentre na račun mog sina.
Sve to me mnogo potreslo i juče sam prvi puta sa sinom razgovarala otvoreno o cijeloj situaciji.
Otvoreno sam ga pitala da li mu se sviđaju djvojčice ili dječaci, a on mi je tada rekao da nisam normalna što ga to pitam i da dječaci ne da mu se sviđaju, nego ih mrzi i da sa muškarcima ne želi nikakav kontak, a pogotovo ne kontakt TE vrste. Nekako mi je nakon tog razgovora lakše, ali kada ga rođeni otac ne prihvata takvog kakav jeste, mogu zamisliti kroz šta će moj sin u životu sve morati da prođe… ne znam kako da pomognem mom sinu….”
