“Volim svoje dijete do neba ali ne pružam mu sve što poželi i zbog toga nalazim na osude naših roditelja.
Isti roditelji koji nam nabijaju na nos koliko su se žrtvovali zbog nas cijelog života.
Prosto, ako meni treba novi kaput ili mužu nove patike to se kupuje umjesto još jedne igračke djetetu. Novac koji dobija od rodbine čuvamo i tako “štedi” za bicikl ili šta već želi da dobije.
Odemo na more sa malim ali isto tako svake godine muž i ja odemo na festival par dana sami.
Dobija svu ljubav i pažnju ali ne mislim da sad treba da se potpuno podredimo djetetu i zaboravimo na sebe i svoje potrebe.
Dok mu drugi aplaudiraju na svaki pokret ja ga učim samostalnosti, insistiram da pokupi za sobom i uradi poslove shodno njegovom uzrastu po kući.
Naravno, pohvalim i zagrlim poslije. Treba odgojiti to maleno u sposobnog i pametnog čovjeka a ne u dežurnog krivca roditeljima manipulatorima ili nesposobnjakovića. Ne znam šta je gore.”
