“Jedno veče, idući preko mosta vidio sam da prema meni ide djevojka u koja sam ludo zaljubljen.
Jela je sladoled, i odjednom je neka pij.ana baraba gurnula i ispao joj je sladoled.
Ja, znajući gdje živi, sljedeći dan joj donesem pred vrata novi sladoled, pokucam i pobjegnem.
Da, da neki deseti lik preuzeo zasluge, čak se na kraju i udala za njega, i svima su pričali svoju divnu priču, a niko nije pričao kako sam bio dekintiran, nisam imao hljeba da jedem, pa sam ukrao sladoled za nju, ali oke.
E sada, 20 godina kasnije, sreli smo se u Novom Sadu, dogovori večericu sve super. Izađemo mi, priča kako se razvela od onog mamlaza i kažem ja njoj: “Znaš ti sestro da sam ti ja taj sladoled donio?”.
Kad će ona:”Ma znala sam oduvjek, samo znaš on je bio naočit, lijep, a ti… pa ne baš hahahahaha”.
Samo sam ostavio pare za račun ustao i odšetao od stola. Ako igrom slučaja pročitaš ovo JEDI G**NA.”
