Kako je rođena u porodici javnih ličnosti, Luna Đogani je oduvijek težila da i sama postane dio šou-biznisa i pronađe profesiju koja će joj donijeti zaradu u industriji zabave.
Podsjetimo, Anabela Atijas je svojevremeno svoju kćerku predstavljala kao menadžerku splavova, da bi ona samu sebe potom, pri ulasku u prvu sezonu rijalitija “Zadruga”, okarakterisala kao blogerku, dok sada ima ambicije da postane pjevačica.
U međuvremenu, kao pobjednica prethodne “Zadrugovizije”, Luna je dobila priliku da postane i kolumnistkinja nedjeljnika “Svijet”, a njenu kolumnu vam prenosimo u cijelosti, pa sami procijenite da li možda njena budućnost leži u ovome.
– Odakle bih krenula… Nisam novinar, a nisam ni pretjerano inspirisana ovih dana. Jedino o čemu ću da pišem su moje emocije. Da li ih trenutno imam ili ne, ni sama nisam svjesna. Vjerujem da se svako od vas barem jednom u životu osjećao kao ja. Svakome od vas se desilo da se osjećate prazno i izgubljeno. Ja sam osoba koju pokreće ljubav, tako sam rođena, da li sam prokleta zbog toga ili ne, vremenom ću saznati – počela je Luna, da bi se potom osvrnula na svog bivšeg emotivnog partnera Slobu Radanovića.
– Voljela sam prije godinu dana pogrešnu osobu u pogrešno vrijeme. Završilo se. Krenula sam dalje sa otvorenim ranama na svom srcu misleći da će mi dugo trebati da nekome pružim svoje srce. Zaljubila sam se u osobu za koju nikada ne bih ni pomislila da može da mi se svidi. Na trenutak, moje srce je ponovo počelo da se osjeća toplo i ispunjeno. Vratio mi je osmijeh na lice i vjeru da ipak postoji osoba koja može da ispuni mene i moje srce. Njegove oči su mi davale snagu i vjeru u sve, on mi je vratio sigurnost u sebe i pored njega sam napokon shvatila šta želim da budem. Njegov zagrljaj me je ugrijao i punio energijom kao pače koje je dugo lutalo – nastavila je dalje Đoganijeva osvrćući se na vezu sa Markom Miljkovićem.
– Vjerovala sam mu sve što je pričao, sviđalo mi se kako me gleda, kako me jede pogledom. Želio me je isto koliko i ja njega. Sviđao mi se tako tajanstven, hladan i bezobrazan. Takav poželjan, a moj. Međutim, kada čovjek pomisli da je sve onako kako želi da jeste, kao da se tada baš sve rasturi. Otišao je kao da nikada ništa nije bilo. Da li je to želio ili je morao, da li me nije volio dovoljno, ili ja možda nisam bila dovoljna? – zapitala se rijaliti zvezda.
– Mogla bih da imam 101 teoriju u svojoj glavi, ali jedina je istina da me je ostavio. Ostavio je mene i moje prazno srce koje je samo još više ranjeno nego što je bilo. Odjednom ne osjećam ništa, ne vidim nikoga, ni sebe. Želim da se sakrijem u ćošak i vrištim. Bijes koji me je obuzeo, moje tijelo, tuga koja je prekrila moje srce, blijedo i tužno lice koje je prestalo da se smije… Sve je postalo mrčano i blijedo. Ta osoba je tu, blizu mene, ali nije moja. Više ne mogu, kad poželim da mu pritrčim u zagrljaj, da ga poljubim, stisnem glavu i kažem koliko ga volim – razniježila se Luna.
– Da li je moja greška ili nije, činjenica je da nas dvoje ne gledamo isto na ljubav. On kaže da ja ni ne znam šta je to. I neka bude da je u pravu. Za mene je ljubav samo riječ dok ne dođe osoba koja će dati značaj toj riječi. Ljubav je kada ti tijelo trune u svakom trenutku dok ga gledaš u oči i znaš šta želi da ti kaže. Možda moja definicija ljubavi nije ispravna, ali sve dok tu ljubav ne budem našla, neću se pomiriti sa tim da ne postoji. Znam da tamo daleko postoji osoba koja čeka da me zagrli i kaže mi da me voli. Do tada volim sebe i želim da budem dobro, da budem srećna, zato što sam to zaslužila – istakla je Đoganijeva, a potom zaključila:
– Drage moje žene, djevojke i djevojčice, ne tražite ljubav, ona će sama doći i kada bude bilo prava, saznaćete. Luna.
