Fenomem benda koji traje i nakon 35 godina, a snimio je tek jedan album

Dubrovački heavy metal, hard-rock bend Crna udovicaosnovan je 1982. Osnivač benda bio je Zvonko Doka Kaitner (gitara), a oko sebe je okupio vrhunske glazbenike te su mu se priključili Željko Mirović Miš (bas), Pero Baule (bubnjevi), Srđan Kera (klavijature) i Lukša Čokljat (vokal). Kako sami ističu, najveći utjecaj na njih imali su tada Deep Purple, Led Zeppelin, Whitesnake i drugi slični bendovi.

Za tekstove je, kaže nam Željko Mirović Miš, bio zadužen Lukša Čokljat Čolo, a glazbu su zajedno radili Zvonimir Kaitner Doka i Čolo.

Pobijedio Osmi putnik

Izabrali su atraktivno ime Crna udovica (kako se zove i jedna pjesma) tipično za heavy metal bendove koji su vladali tom scenom.

Bend je i prije same prve službene svirke već imao veliki krug obožavatelja, a prvi se koncert dogodio u popularnim Lazaretima, a na vokalu je umjesto Čokljata uskočio Mato Kralj. Miš je tada jedini put na koncertu svirao ritam gitaru, a na basu je bio Nikša Benić. Lazareti su bili puni, a svi su došli vidjeti bend koji su slušali po probama i doma na demo kasetama. Pjesma ‘Obala tuge’, za koju je tekst napisao Lukša Čokljat Čolo, postala je ubrzo nezaobilazna himna dubrovačkih tuluma. I danas se smatra njihovim najvećim hitom. Udovica je vrlo brzo stasala u ozbiljan, perspektivan bend, a onda je došao i poziv za nastup na Stereoviziji, gdje su se natjecali za najbolji demo bend. Pobijedio je tada Gibbonijev Osmi putnik, a Udovica je zauzela drugo mjesto, što je za njih i njihove fanove bio veliki uspjeh. Ovaj im je nastup otvorio mnoga vrata i uslijedili su pozivi na svirke širom bivše države. Katastrofa na snimanju Prekretnica se dogodila kada su 1985. upoznali Branu Likića, poznatog sarajevskog glazbenika koji je imao bend Renesansa i glazbeni studio u Skenderiji. Pao je dogovor za snimanje materijala, a Crna udovica u te je prve tri godine doživjela nekoliko izmjena u postavi. Tada Srđana Keru na klavijaturama zamjenjuje Mateo Šuljak, a vokal preuzima Davor Erceg. Dolaskom Davora na mjesto pjevača, Udovica je dobila ono što joj je, osim virtuoznog gitarista, odlične ritam sekcije i trebalo; moćan i prepoznatljiv vokal. Uspon je počeo pravom katastrofom Snimanje u Sarajevu započelo je u ljeto te 1985., a trajalo je samo deset dana. Onda se dogodilo nešto što je moglo zauvijek promijeniti sudbinu benda. Tijekom remiksa dogodila se pogreška i bespovratno je nestao cijeli snimljeni materijal! Srećom, bend nije posustao i novo je snimanje dogovoreno za ljeto iduće godine. Bend je dosta polagao na imidž što je palilo kod ženskog dijela publike. Djevojke su vrištale i pjevale od prve do zadnje riječi Tada u studio s njima ulazi Enes Omerčahić kao novi klavijaturist te u postavi Zvonko Kaitner Doka (gitara), Željko Mirović Miš (bas), Pero Baule (bubnjevi), Davor Erceg (vokal) kreće snimanje koje je završeno u ljeto ‘86. Kao ‘tonac’ u studiju pomagao im je tada perspektivni i talentirani, a danas izuzetno cijenjeni producent i glazbenik Nikša Bratoš. Rad u studiju je, kažu, prošao u odličnoj atmosferi uz druženje s izvanrednim ljudima koji su često dolazili u studio i hvalili materijal. Među njima su bili Tifa, Dino Merlin i mnogi eminentni sarajevski glazbenici. Nakon završetka snimanja uslijedio je i onaj najteži dio za mladi bend koji dolazi iz malog grada – pronaći izdavača. – Materijal smo tada najprije nudili Jugotonu, međutim oni nisu pokazali interest te smo pokušali u Sarajevu u Diskotonu, no ni tamo se nismo uspjeli dogovoriti. Napokon u Beogradu kod PGP RTB-a uspijevamo dogovoriti izdavanje albuma. Oni su bili zainteresirani te već ‘87. album ‘Sudbina’ izlazi na tržište u 12.000 primjeraka, što je u ono vrijeme bila odlična tiraža za bend u usponu – kaže basist Udovice Željko Mirović Miš. Osim ‘Obale tuge’ koja je već imala kultni status, na albumu su posebno ‘iskočile’ pjesme ‘Proklet od svih žena’, ‘Kad ona plače’ i ‘Crna udovica’. U to vrijeme na sceni već veliku popularnost imaju i Gibbonijev Osmi putnik, riječki Dr. Steel, zagrebačka Legija, a koji također, gotovo istodobno, izdaju albume te godine. Miš kaže kako je album ‘Sudbina’ rasprodan u kratkom roku te počinju pristizati ponude za različita gostovanja na televizijama i koncertima širom bivše države. – Jako često smo gostovali u Sarajevu na HM festivalima, Beogradu, poznatoj gitarijadi u Zaječaru, Splitu, Šibeniku, Zadru, Rijeci… – kaže Miš. Uspon je krenuo loše: tijekom remiksa nepovratno je nestao sav snimljeni materijal Udovica najveću popularnost ima tada u Beogradu i Sarajevu. Počinje onaj period koji sanja svaki mladi bend. Pred dvoranama ih dočekuju gomile obožavatelja, traže se autogrami, suveniri benda. Uza svu tu popularnost, bend ostaje čvrsto na zemlji, bez afiniteta prema stranom tržištu kakav su pokazale Divlje jagode. Ostaju u Dubrovniku i imaju probe svakodnevno, bez obzira na slavu i uspjeh koji su postigli. Karanova karijera Bend je dosta polagao i na imidž, što je evidentno ‘palilo’ kod ženskog dijela publike. Djevojke su većinom bile u prvim redovima, vrištale i pjevale od prve do zadnje riječi. S druge strane, Udovica je i među kolegama slovila kao izuzetno usviran bend. Tada, može se reći u zenitu popularnosti, 1988. na odsluženje vojnog roka odlaze Pero Baule i Željko Mirović Miš, dakle uhodana ritam sekcija, a njihova mjesta popunjavaju Davor Bušić na basu i Bobo Rajačić na bubnjevima. Nedugo zatim dolazi i do promjene na vokalu pa umjesto Davora Ercega dolazi Goran Karan. U to su vrijeme krenule priče kako je Erceg bio na audiciji u Bijelom dugmetu, no ti nije bilo točno, a to nam je i sada potvrdio. S obzirom na osebujnost i snagu njegova vokala, ne bi bilo ništa neobično i da je priča istinita. Crna udovica tada ulazi u novi period. S novim basistom, Željkom Lalom, mijenjaju zvuk i zaokreću prema tzv. sweet metal. U tom novom sastavu djeluju još godinu dana, a tada bend mijenja ime u Big Blue, a sve to zbog izdavačke kuće koja je smatrala kako naziv Crna udovica treba mijenjati u nešto ‘blaže i prihvatljivije’ publici.