“Moja 27-godišnja žena iznenada je pre.minula, i od tada sam sam odgajao našeg četverogodišnjeg sina.

I dalje držim njen telefon pored svog kreveta. Sinoć je iz čista mira zazvonio prvi put u nekoliko mjeseci — stigla je poruka: „Biću kući za 20 minuta.“

Osjetio sam jezu. Ali onda sam se potpuno slomio kada je došla još jedna poruka. Pisalo je:

„Nedostaje mi moj sin. Ne mogu prestati misliti na njega. Neću više čekati. Večeras moramo finalizirati plan kako da ga uzmemo iz kuće njegovog oca!“

Počeo sam pretraživati njen telefon i zaledio se od šoka kada sam vidio njenu historiju poruka.

Bilo ih je na stotine iz proteklih nekoliko sedmica—razgovori s tipom kojeg smo oboje poznavali još iz fakultetskih dana.

Moj svijet se raspao, i ne mogu razlučiti da li je ovo stvarno ili neko igra okrutnu igru sa mnom. Za sada, pobrinuću se da moj sin spava pored mene.”

(Izvor: Brightside / Novi.ba)

PODIJELI
Prethodni članak“Moj dečko je…”