“Bila sam sama u taksiju u 1 sat poslije ponoći, a vozač me neprestano gledao kroz retrovizor. U jednom trenutku se nasmijao i rekao: “Ako vam je neugodno, gospođice, možete naručiti drugo vozilo. Ne smeta mi.” Ignorisala sam ga i ostala tiha.
Ali onda sam se sledila kad sam odjednom shvatila zašto mi izgleda tako poznato. Taj čovjek je bio osuđeni pljačkaš — vidjela sam njegovo lice na svim vijestima. Sjetila sam se da je bio tražen zbog pljačke nekoliko banaka. Panično sam se osjećala iznutra, ali sam se trudila da mu ne pokažem strah.
Dok je vožnja trajala, još jedno sjećanje mi je izronilo, i krv mi se sledila u žilama. Čovjek sa vijesti nije bio uhapšen jer je pronađen mr.tav. Ali evo ga, vozi auto. Morala sam biti u pravu — bio je to on. Ruke su mi drhtale dok sam pokušavala shvatiti šta se dešava.
Odjednom je zaustavio auto i počeo me gledati. Mislila sam da je ovo moj kraj, ali onda sam shvatila da sam stigla na svoju destinaciju. Brzo sam mu dala novac i izašla iz auta.
Prvo što sam uradila bilo je da sam potražila njegovo ime na internetu. Bio je to on — nije bilo greške. Čak je imao iste tetovaže. Ali vijesti su bile jasne – umro je prije godinu dana. I danas drhtim svaki put kad se sjetim te noći.”
(Izvor: Brightside / Novi.ba)
