“Otac je bolestan i potrebna mu je transplantacija. Operacija je i za donora rizična, a period oporavka dug. Kroz život je bio grozan otac i još gori suprug mojoj majci.
Uvijek bi naglašavao da zato što smo ženska djeca ništa ne vrijedimo ( 4 sestre) i uz to bi na svakakve načine maltrerirao majku. Ona je podnosila cijeli teret što finansijski što održavanja kuće i odgajanja nas.
Prije 5 godina majka se razvela, a ja sa njom otišla u podstanare. Dvije starije sestre su udate, a mlađa studira. Niko od nas se nije čuo sa njim od tad.
I evo nazvao je jer mu je potrebna transplantacija. Nijedna od nas ne želi da se testira i ne želi da rizikuje svoj život za to. Smatram da radim pravu stvar, ali se ipak grozno osjećam i ne spavam noćima. Uz to njegovi nas konstantno zovu, prijete i uznemiravaju.
Smatram da mu nijedna od nas ništa nije dužna. Ne želim da umre, ali ne želim ni da rizikujem svoj život, posao i sve ostalo zarad nekog ko je uvijek bio grozan prema meni.”
(Ispovesti.com)
