Gotovo tri decenije traje ćutanje Miladina Šobića, najznačajnijeg crnogorskog kantautora, a njegovi stihovi i muzika i dalje lako kupuju generacije, njegova poruka da životu treba razbiti nos i dalje živi.
U međuvremenu nastali su razni mitovi: da je mrtav, bez prebijene pare, da snima novi album, da će nastupiti na nekim festivalima, da čuva ovce na planini, da je nestao, da se zamonašio…
Dok posljednjih godina na sajberspejsu raste broj sljedbenika koji pokušavaju da ga odgonetnu, a mediji s vremena na vrijeme ispale po hitac u prazno puni sebe najavljujući njegov povratak, on, kako nezvanično saznajemo, voli ponekad da baci oko na sve što se piše o njemu po Internetu – i slatko se nasmije.
Sa “Vijestima” je više puta pričao, ali je uvijek tražio da ništa od toga ne ide u javnost. Tako je bilo i prošlog mjeseca, jednog kišnog dana koji kao da je bio skrojen za razgovor sa šansonjerom. Ali Šobićev odgovor je, opet, bio – ne.
Kako pričaju ljudi bliski njemu, trenutno živi povučeno u Nikšiću, u Ulici Đura Salaja. Ponekad ga možete vidjeti kako šeta po gradu, jedno vrijeme je i džogirao, a zna i da posjeti neku kafanu. Pogotovo ako tu svira njegov sestrić Vanja Radovanović.
Izvori bliski kultnom kantautoru kažu da je imao i par ideja o nekim novim izdanjima, projektima, ali ništa od toga nije realizovao, “jer se još nisu stekli uslovi”. Kakvi uslovi konkretno ostaje nejasno.
Jedini koji je uz Šobića otišao sa scene i do sada se nije vratio je Džoni Štulić. No za razliku od Nikšićanina, frontmen “Azre” se u posljednje vrijeme vrlo često pojavljivao po medijima, komentarišući sve živo. Takođe je činjenica da je Šobić na svom vrhuncu, a nije mnogo drugačije ni danas, “operisao” na mnogo manjem prostoru.
“Kako se u njegovim krajevima baš i nije slušala narodna muzika, a tip koji bi sam sjedio i nešto tamburao mogao je izazvati samo sumnju, tako je Miladin Šobić postao sarajevska zvijezda. Za njega se nije znalo ni u Zagrebu ni u Beogradu, niti su u tim gradovima prodavane njegove ploče”, napisao je poznati novinar i književnik Miljenko Jergović u “Historijskoj čitanci” objavljenoj u BH Danima.
“Do dana današnjeg imate dvije vrste ljudi: jedni su oni poput mene koji će vam o Šobiću svašta ispričati i koji ga se jako dobro sjećaju još od prije 30 godina, koji znaju njegove pjesme. A drugi su isti oni iz naše i njegove generacije koji nikad nisu ni čuli da postoji nekakav Miladin Šobić. Što je i logično s obzirom na to da je on snimao za sarajevski Diskoton i da je zapravo bio kao neka pojava prisutan na jednom puno užem prostoru od bivše Jugoslavije”, priča Jergović za “Vijesti”.
Činjenica da su sjećanja na Šobića još uvijek svježa i da je kao autor i dalje vrlo živ, za našeg sagovornika su dokaz o kvalitetu jedina dva albuma koja je objavio.
“On je neka sarajevska pojava iz vremena kad sam ja imao 15-16 godina. Ja sam tad bio mali panker, ali mi se zbog nekog đavola strašno svidjelo to što on radi, te njegove čudne pjesme – taj džemper za vinograd, ta Marija, čudesa neka… Već tad sam bio, bez obzira na sve pubertete, fan Miladina Šobića”, otkriva Jergović.
Potvrda kvaliteta je i to što njegovi savremenici, ali i lica koja su danas popularna na ex-YU sceni, a koja su imala dodir sa Šobićevom muzikom ne štede riječi hvale za kantautora.
“Jedini Zagrepčanin kojeg sam ja uopšte sreo, a koji zna za Miladina Šobića i jako mi je lijepo govorio o njemu je Arsen Dedić. Kako mu je to bilo jako dobro i jako drago, što je za Arsena neobično, jer on nije baš neko ko voli da hvali previše druge kantautore, a pogotovo ne one koji mu se ne sviđaju”, objašnjava Jergović.
Popularni reper Edo Maajka navodi ga kao jednog od glavnih uticaja na njegovo stvaralaštvo. I on i Mile Kekin, frontmen “Hladnog piva”, pri gostovanjima u Crnoj Gori izrazili su želju da ga upoznaju, nudili mu i muzičku saradnju. Ovaj drugi mu je posvetio pjesmu “Jednim osmjehom” na prvom koncertu zagrebačkog pank benda u Podgorici.
“Na Šobića sam naletio čim sam u sedmom osnovne stigao u Tuzlu iz Njemačke, gdje sam završio sedmi i osmi razred Osnovne škole ‘Tomislav Ramljak’. Moj rođak Stevo je imao svega par kaseta i ploča, ali čak dvije od Šobića. Šta volim kod njega? Njegovu prisnost, njegovu djetinju iskrenost, neke stihove koji naizgled zvuče nespretno, ali su zapravo oni koji te na kraju obore s nogu. Svaki put kad pustim tu ploču osjećam se k'o da mi je dragi prijatelj kojeg dugo nisam vidio svratio u stan s gitarom”, priča Kekin za “Vijesti”.
Edo Maajka ga naziva legendom i nada se njegovom povratku.
“Njegove albume sluša moj tata i stariji od mene. Nadam se da će izdati nešto novo. Čuo sam neke priče da bi trebalo nešto da izda i snimi. Nadam se da hoće. O tome se priča evo već dvadeset godina. Ja mislim da je Šobić genije. Trebalo bi ili da prodaje pjesme ili ih pjeva. Podijeli ih sa nama, jer grehota je”, komentarisao je Maajka ovog ljeta.
Za Jergovića Šobić je, do sada, jedan od najvećih kantautora sa prostora bivše Jugoslavije.
“Privuklo me najviše to što je bio odličan pjesnik i što je od svih drugih bio različit. Nemate ništa slično Miladinu Šobiću. To je nešto što je i u muzičkom i u tekstualnom smislu potpuno osobeno, to je samo on i niko više”, objašnjava Jergović, koji kaže da nikada nije imao priliku da ga upozna.
“Ma dobar je Miladin i prava je šteta što ga je ‘pukla’ navodno ljubav prema prirodi. Ne govorim ja džabe da previše prirode nije zdravo”, priča uz osmijeh Kekin.
Jergović smatra da Šobićevo ćutanje nije pomoglo u stvaranju mita a la Štulić, te kaže da mu se više sviđa njegov stav nego onaj frontmena “Azre”.
“Ako ćutiš, onda ćutiš. Mnogi ljudi su nestali i njihova imena su zaboravljena. Mit Miladina Šobića stoji na njegovim pjesmama. To je neka privatna odluka, neka privatna tuga, neki privatni razlog. I ja to u najdubljem smislu poštujem”, priča on.
Ostaje nam da nagađamo da li će se ikada vratiti i da zamišljamo kako bi to izgledalo. Možda kao gost na novom albumu “Hladnog piva”?
“Ako čita ovo, poručio bih mu da sam otvoren za duet kad god. Živio stari”, poručio je Kekin.
Šta volim kod njega? Njegovu prisnost, njegovu djetinju iskrenost, neke stihove koji naizgled zvuče nespretno, ali su zapravo oni koji te na kraju obore s nogu, kaže Mile Kekin u razgovoru za “Vijesti nedjeljom”
Ako se promijeni život…
Pjesme Miladina Šobića opstaju i na internetu imaju po više desetina hiljada pregleda, na jutjubu se okupljaju fanovi i zazivaju povratak omiljenog trubadura čije fotografiej se mogu naći i na Fejsbuku. Na jutjub je postavljen i Šobićev intervju “radiju 202 iz Sarajeva 1982. godine”.
Rijetka šansa da se čuje glas autora koji govori o svom djelu. “To su pjesme o mom životu… Ako se dopadnu drugima i ako ih prime, znači da mi dosta liče, ili su dosta daleko od mene pa im nedostaje taj aspekt života koji ja živim”, govorio je Šobić.
“Moj pravac moj metod stvaralaštva je što bogatije živjeti Što ljepše od života i od naroda crpiti inspiracije…Ako moj život bude kao sada, vjerovatno će stihovi bitzi kvalitetniji i bolji..Sve se više i više zahuktavam, ne znam… ukoliko se promijeni život…”, govorio je Šobić 1982. kada niko nije mogao naslutiti da će napustiti scenu. Te godine Šobić je snimio album “Barutana ljubavi” koji nikad nije objavljen.
Kome dolaziš u san
Među domaćim muzičarima na koje je Šobić uticao je i Perper, koji je pozajmio njegove stihove i inkorporirao ih u pjesmu “Kome dolaziš u san”. Pjevač Nikola Radunović kaže da je to bila ideja Momčila Zekovića, koji je komponovao sve pjesme na prvom albumu i da je to na neki način bio i poziv Miladinu da opet pruži ljudima užitak uz nove pjesme, a i da ih Perper podsjeti na njega.
“Upoznali smo se jako davno, odmah neđe po pojavljivanju našeg prvog albuma. Bio je to lijep i za mene jako drag susret. Govorili smo o muzici, o filozofiji stvaranja i sličnim stvarima. Sviđelo mu se kako smo iskoristili dio njegovih stihova. To je bio prvi susret sa pjesnikom izbliza, a u stvari, čovjek shvati da je to onaj isti pjesnik koji te okupira sa trake”, otkriva Radunović.
On je u razgovoru za “Vijesti” kazao da je još kao dijete naletio na Šobićevu muziku koja mu je puno otkrivala. “Kad god čovjek naiđe na zid iskrenosti sa druge strane, onda ne može a da ga ne uoči, i što je naljepše ne želi da ga obiđe ili preskoči”, priča pjevač i kaže da je vrlo brzo počeo da uči njegove pjesme i da ih izvodi. “Sjećam se imao sam jednu kasetu od 90min na kojoj su bile njegove pjesme i to se toliko izlizalo od slušanja, da je njegovih riječi bilo više u vazduhu nego na traci”, priča on. Šobića vidi kao izuzetno intrigantnu i zanimljivu figuru, sa nevjerovatnim pjesničkim darom.
“Ogromna je sreća što se čovjek takvih dubina rodio među nama! Njegovi stihovi su beskrajno jaki i precizni, iako puni metafora, a njegova izvedba daje poseban prostorni karakter svemu tome”, objašnjava. Očekivano, svaki susret Radunovića i Šobića, kako priznaje pjevač Perpera, dovede i do priče o novom stvaralaštvu nikšićkog kantautora.
Naš sagovornik tvrdi da Šobić ima puno lijepih novih pjesama, koje su nažalost još uvijek nedostupne javnosti. “Oće li i kad odlučiti da to predstavi ljudima zavisi isključivo od njega, mada je ambijent katastrofalan i prosto ćera umjetnika njegovog kalibra i prošlosti da ne učestvuje u svemu tome”, smatra Radunović, ali dodaje da je Šobiću rekao da bi bilo tužno i nepravedno da ne izbaci iz sebe sve što ima za reći, jer ga prava publika silno želi i čeka. “Čekam i ja, i nadam se da će dati svijetu još po koji nezaboravni stih, i da će mu sad već stariji glas zatreperiti preko radija i televizija i donjeti malo svjetlosti u priličnom mraku”, kaže on.
Samo Šobić zna
Vanja Radovanović, crnogorski kantautor čiji je muzički izraz na tragu pjesama njegovog ujaka Miladina Šobića, kaže da bi o njemu rado ispričao svašta što se tiče detalja iz njegovog života, ali da mora poštovati njegovu odluku da ne želi da se pojavljuje u javnosti kako posredno, tako i neposredno.
Zašto je tako kaže da ne zna, ali i da je na brojna pitanja može odgovoriti samo Šobić, a među kojima je i ono glavno – da li će se vratiti i snimiti nešto novo? Šobićev sestrić je kazao i da sve što se o njemu pisalo i pričalo proteklih godina su čista nagađanja i ništa više od toga, te da su sve priče koje su izlazile svako malo o njemu bile bez ikakvog pokrića.
Po njegovim riječima, ostaju nam samo da kroz pjesme pokušamo da proniknemo u enigmu Šobić. “On je Pjesnik, koji govori o sebi kroz svoje pjesme i to strašno dobro radi. Svaka riječ, zarez i razmak između redova dio su njegove ličnosti. Ko god se malo udubi u to, upoznaće ga. Takav je. Ako ste slušali bar dio njegovog opusa, znaćete da nije malo dijete pa da mu je potreban neko da ga uhvati za ruku i povede u studio ili na scenu.
Naprotiv. On bira svoj put. Kad bude odlučio da uradi nešto, zvanično, uradiće to sam, kao i prije”, objašnjava Vanja. Dakle, prema njegovim riječima, ne postoje rođaci koji se javljaju iz Beča, (bosanski mediji javili su da Šobić tamo navodno snima album) kao što nije postojala ni šansa da se pojavi na Budvanskom festivalu.
“Ali su zato postojali izmišljeni intervjui za neke sarajevske novine i još desetine sličnih. No, to smo apsolvirali. Svaki Nikšićanin ga može sresti u gradu, veoma često, svako od nas zna da stalno svira i stvara, neki rijetki su imali i priliku da negdje, obično slučajno, čuju i dio toga, uživo, ali da li će javnost dobiti priliku da to čuje, to ne zna niko”, kaže muzičar.
(vijesti.me)
