“Zavirio sam u nebo, ja to ne radim baš često. Blago onima koji gledajući gore misle jedino na to da li je oblačno ili ne.”
“Dani bez nje su mi kao crno-bijele fotografije s izložbe cvijeća.”
“Hej, sada znam gdje sam griješio i gdje sam, na žalost, bio gad, a gdje, na žalost ne, i da znaš, sve sam rebuse riješio, ali ipak se ponekad još zaletim na vjetrenjače.”
“A ona? Ona je prihvatila svaki dio mene i nikada nije tražila da se mijenjam, a promijenila me.”
“Sretni nikad ne razmišljaju o sreći. To je posao za nesretne. Svi primijete sreću u nesreći, a o nesreći u sreći razmišljaju samo blesavi – i iskusni.”
“Načuo sam da je otišla, onako, bez pozdrava. A ja sam, zapravo, želio da joj priznam gdje sam bio gad. Ne, u stvari nisam htio to da joj kažem. Htio sam samo da joj šapnem posljednji put da je bila moje sve. Pazi mene „bila“ – zapravo, bila i ostala moje sve – *ebeš ga.”
“Tako to biva. Čudni su magneti u nama. Ništa nas ne privlači tako dobro kao odbijanje.”
“Samo rijetki nađu rijetke.”
“Nikom ne pričam o tome… brzo dođe taj talas i znam da ću da potonem…”
“Tajne su kao djevice, s njima se mora nježno… Bilo bi tako slatko naprosto im strgnuti bluzicu, a opet, čarolija je potpuna tek ako ih pustiš da se otkriju same.”
“Put do zvijezda je samo etapa kružnog puta do sebe. Ako znaš prečicu, nema potrebe puno se lomatati po bespućima. Ne prijatelju… Stigao si čim kreneš. Cilj nosiš skriven pod kaputom, istetoviran na grudima kao metu. U tome je tajna… U tome je jedini trik…”
