“U oblacima ne živi niko. Samo neostvareni snovi.”

“Ona je bila orhideja baš tamo gde je to retkost. Da se zadesila negde gde sve vrvi od orhideja, sigurno bi bila neki potpuno drugi cvetić.”

“Ne, mi nismo mogli da se skopčamo, nikako, ali već godinama ne lupam glavu da li je krivica za to bila do rupice ili do dugmeta.”

“Jednog dana zastaćete negde na sred neke dobro poznate ulice, pogledaćete u nebo i razumećete zašto se sve baš tako desilo. Duboko ćete udahnuti novi život i hrabrim koracima krenuti dalje, i najzad shvatiti da je život previše kratak da biste bili nesretni.”

“Tako i treba sanjati. U ograničenim količinama. Snovi su frka živa. Što ih više imaš, više ti ih ostane neostvarenih. To pouzdano znam. Imam i duplikata u svojoj kolekciji.”

“Draže mi je bilo da joj kažem nešto glupo – izmamim osmeh, iznerviram, naljutim. Samo da dobijem od nje onu šašavu reakciju koju toliko volim.”

“Kad su znali da prodaju maglu, valjda će znati i da kupe polovne snove, mada nikako ne mogu da smislim cenu koja bi pokrila troškove saznanja da smo odmalena sanjali u prazno.”

“Neko mi je rekao da grešim što čekam da stvari same naiđu, ali to i nije tako loš sistem. Samo ih treba čekati na pravom mestu.”

“Dani bez nje su mi kao crno-bele fotografije sa izložbe cveća.”

“Brojao sam ljude s krsta, pravila i izuzetke, posvud promašena vrsta, samo retki nađu retke.”